Bosna i Hercegovina ima tradicionalni ustroj elektroenergetskog sektora, koji podra- zumijeva centraliziranu proizvodnju energije.
Ovakav ustroj elektroenergetskog sektora regulira Regulatorna komisija (DERK, FERK i RERS).
Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK) regulira elektroprijenosni sistem u Bosni i Hercegovini i ima nadležnosti i odgovornosti nad prijenosom električ- ne energije, operacijama prijenosnog sistema i međunarodnom trgovinom električnom energijom, kao i nad njenom proizvodnjom, distribucijom i snabdijevanjem kupaca u Brč- ko Distriktu.
Entitetske regulatorne komisije reguliraju proizvodnju, distribuciju i snabdijevanje na svom području djelovanja. Regulacija se provodi s ciljem odobravanja potrebnog priho- da12 distribucije, ali i za druge dvije djelatnosti – proizvodnju i snabdijevanje (samo za one kupce koji su u sistemu javne usluge). Za kupce koji su na tržištu regulacija nema nad- ležnost u pogledu odobravanja potrebnog prihoda.
Ovakav ustroj energetskog sektora ne može doprinijeti razvoju tržišta kapitala. Za njegov razvoj potrebna je decentralizacija elektroenergetskog sistema, koja će osigurati privlačenje privatnog kapitala.
Koja je vrsta decentralizacije potrebna da se privuče privatni kapital u proces dekarbonizacije?
U suštini postoje dvije vrste decentralizacije: pojedinačna, koja osigurava proizvodnju i snabdijevanje krajnjih korisnika na bazi jednog izvora ili više većih proizvodnih objekata, te grupna, gdje svaki korisnik usluge ima vlastiti izvor energije.
Obje vrste decentrali- zacije trebaju biti usaglašene s EU Direktivom za unutarnje tržište (IEMD 2019/944), kojom se definiraju nadležnosti energetske zajednice građana (CEC – Citizen Energy Community), te EU Direktivom za promociju obnovljivih izvora 2018/2001, kojom se definiraju nadležnosti energetske zajednice obnovljivih izvora (REC – Renewable Energy Community)
Za uspostavu efikasnog modela decentralizacije potreban je makrokoordiniran pristup uspostavi lokalnih tržišta na bazi građanske energije i digitalizacije.
U tom slučaju, oba navedena modela decentralizacije mogu osigurati uspostavu sinergijskog pristupa pri ra- zvoju obnovljivih izvora i provedbi mjera energijske efikasnosti u Bosni i Hercegovini, što je u skladu s preporukama IRENA-e vezanim za efikasnu dekarbonizaciju.
Uz makrokoordinirani pristup, poželjno je što prije uspostaviti lokalno utemeljene in- strumente i mehanizme koji mogu vrlo efikasno razviti modele finansiranja koji će smanjiti javne rashode, poticati lokalni razvoj i ekonomski rast.
Osim toga, lokalno utemeljeni in- strumenti i mehanizmi utjecat će i na finansijsku održivost jedinica lokalne samouprave i energetskih zajednica, što može doprinijeti održivosti procesa demokratizacije i dekarbo- nizacije energetskog sektora.
Model energetskih zajednica može znatno doprinijeti transformaciji vlasništva dis- tribucijske mreže i njenoj digitalizaciji, koja će povećati utjecaj energijske efikasnosti na tržište električne energije, stvarajući veliki prostor za inovacije.
Na ovaj način se smanjuje utjecaj makrokontroliranog pristupa i jača lokalno utemeljen pristup, koji u navedene energetske subjekte akumulira kapital po tržišnim principima smanjujući državne rashode.
Zbog navedenoga u našem istraživanju fokusirat ćemo se na energetsku zajednicu koju, ovisno o vlasničkoj strukturi, nazivamo mješovite energetske zajednice, tj. one u koje su uključeni građani i jedinice lokalne samouprave, te energetske zajednice u vlasništvu građana.